Krzno činčile ima nekoliko karakteristika koje je nemoguće veštački reprodukovati. Prvo po čemu će svaki laik prepoznati krzno južnoameričke činčile je boja. Postepeno pretapanje od tamnih leđa do snežnobelog stomaka daju krznu izuzetno atraktivan prugast dizajn. Sledeće obeležje je fantastična mekoća ovog krzna. Iz korena svake dlake izlazi 70-80 vlakana koja daju mekoću finiju od paučine.
Iako izuzetno meko krzno ima visoku trajnost. Sledeće jedinstveno obeležje je gotovo neverovatna lakoća krzna činčile. Težina mu je jednaka težini iste veličine svile pa su i dugačke bunde od činčile vrlo lagane i zgodne za nošenje. Iz istih razloga dizajneri i modni kreatori koriste krzno činčile kao idealno prikladan ukras ekskluzivnoj odeći. Sve su to razlozi koji su plasirali činčilu kao jedno od najbolje plaćenih krzna na svetskom tržištu.
Drugi znak zrelosti je koža. Koža činčile mora biti zućkasto-bele boje. Najčešće se pojavljuje slučaj da je koža na leđima i bedrima žućkasto-bele boje, a napred kod glave ili na potiljku već malo ružičasta. To znači da će na tim delovima zrelost ubrzo prestati. Boja kože kod nezrelog krzna je sivkasto plave boje.
Kod određivanja zrelosti normalono da uz navedene provere određujemo: punoću, dužinu I čistoću dlaka. Životinju sa ugriženim, zaprljanim krznom ne vredi odrati, nego moramo pričekati drugo ili čak treće sazrevanje. Ako životinja ima zapetljano i zaprljano krzno obavezno je moramo pročešljati i iščupati svu dlaku koja je mrtva. Da bi krzno činčile postiglo što veći procenat zrelosti potrebno je životinju češljati dva puta, prvi prilikom odvajanja od majke, a drugi nakon 5 meseci starosti.